Uzdah

Obasjavaju nebo večeras munje, i onaj turobni šum se razliježe kotlinom. Bojiš li se, o tome razmišljam, dok hladnoća uvlači se u moj stan, dok nemam pojma gdje si i s kim. I ne znam zašto si moja prva misao, moj prvi uzdah, moje dobro jutro i moje laku noć još uvijek. Ne znam. Ne znam zašto te još uvijek tražim, kad ja tebi uopće ne trebam. Pričaš mi o svojoj majici koja miriše na mene, a ja sam još uvijek tamo, u onoj noći, sklopim oči i sanjam da me još uvijek grliš onako, kako to niko nikad nije uradio. Imam osjećaj da bi mi život bio lakši da to nisam osjetio... Mislio sam da to ne postoji...