Ti

U jednoj noći, tamo u tami,
ispod tvrđave, odakle se nebo vidi,
dok huči voda, i gledaju me dva zelena oka,
kao u nekoj bajci, pričaš mi slatko i neodoljivo,
i tvoj dodir mi godi, i tvoj dah mi se svidi.

U jednoj noći, u strahu od tebe,
mislio sam da je zadnja, pitaš me zašto bježim,
i rukama mi zagradiš put, i pitaš dal se bojim,
i usne se spoje u jedne, priđi bliže, da osjetim te,
i jedan poljubac u vrat, i tvoj nosić, na rukama ti ležim.

U jednoj noći, ljubiš me strasno,
i ne znam da li to zna iko bolje od tebe,
žuriš, u slabosti svojoj se kolebaš, ti bježiš,
i na pola u sreći, na pola u vlastitoj tugi,
usrećiš mene, ali ubijaš sebe.

U jednoj noći, kad gricneš mi usne,
u očima ti se skriju suze, umjesto sreće,
i dok čvrsto držimo ruke naše i grizeš mi prste,
topiš se od dodira mojih, rastanak nam priželjkuješ,
i moje srce lupa za tebe, a tvoje ništa manje, ništa veće.

U jednoj noći, lažeš me u oči,
kako možeš živjeti tako, kao da te nema,
na trenutak si tu, a u drugom si drugdje daleko,
daleko od sebe, daleko od mene, kao u snovima nekim,
okreneš glavu, ništa tebi ja ne značim, ali to nije tema.

U jednoj noći, očarale su me usne tvoje,
a već s jutrom ubile, ispod tvrđave, ispod neba,
tamo gdje smo sada ti i ja, razdvojeni i daleki,
kao lutalice, živimo namjesto da budemo sretni,
za šta to ti živiš, kaži mi šta ti treba...