Ispruženih ruku

Ispruženih ruku hitam tebi,
ali ne da te grlim, već da te držim,
da zaboraviš cijeli svijet,
da budeš na sigurnome.

Dok upijam svaku krivinu tvoga tijela,
i ruke mi na tebe mirišu,
spavaš pokraj mene, čvrsto,
i držiš me da ne odem,
kao da se bojiš, kao da te strah,
i pitao sam se zbog čega,
i pitao sam se od kuda tako,
bio sam ti svjetlo u noći,
i uvijek tu za tebe u samoći,
a u neka nova jutra, mi lažeš,
kažeš sve što će da me boli,
i teško ti je misliti na mene,
i ne znaš šta ti se događa,
da li čuješ ti sebe moj anđele,
da li čuješ mene...

Ispruženih ruku hitam tebi,
da mi kažeš šta zaslužujem,
u jednoj noći bez sna, kao trauma,
da mi kažeš da ne možeš.

Osjetiš li moj jecaj što prolama se,
onaj zbog tebe, onaj što te volim,
i ovaj svijet pun je nepravde,
a ti si najveća nepravda moja,
a ti ne znaš šta ti se događa,
i ne daš mi da ti pokažem,
a tijelo ti se smiri kad te dotaknem,
i najljepše snove ti donesem,
ti prokleti mali stvore,
tvoja iskrenost je uvenula,
baš kao što ćeš uvenuti ti u meni.

Ja ću presjećati, ali šta ćeš ti...