Dva stranca

Dva stranca iz jedne duge noći,
kao da ih je život poslao jedno drugome,
razigrani dječaci, luckasti i nasmijani,
nepredvidivi i samo sebi jasni,
svaki sa bolom svojim, u svijet su pošli,
da se sretnu, pod krvavim mjesecom,
dok noć odjekuje na površini vode,
zaspali na talasima dok ih nose,
i ko zna kuda će, i koliko daleko,
i ko zna kako će, i koliko duboko,
dva stranca iz jedne duge noći,
sudbina o njima će da priča bajke,
dok padaju zvijezde iznad njih,
oni spavaju bezbrižni i svoji.