Srećo moja, nisam ti ja onaj dječak s kojim si stajala na trgu i gleadala ga u oči, dok je on u tvojim očima vidio more. Nisam, eto tako ti je to, dječaci valjda odrastaju, ili preziru to što su jednoga dana bili dječaci. Ali, opet bi volio da potražim to more u tim očima, i da sjedimo na klupi pokraj rijeke, ne moramo ni riječ prozboriti, ali eto volio bi da me prožme onaj osjećaj tvoje blizine, kao nekada. Po nekad razmišljam da nisi bila iskrena, ali onda se sjetim da nisam ni ja, htio sam da budemo ludi i dječiji.
Nema komentara:
Objavi komentar