Vjetar promili i utihne ulica moja,
kao da će kiša - dašak joj osjetim,
dok koračam bulevarima sjećanja,
tu se kriješ, samo da te podsjetim.
Rekao sam o tebi više ni riječ neću,
ali nekako prelomi se koja i utekne,
klizne glatko, pa odjekne, i nestane,
zalud mi trud, zalud mi volja, zalud.
Sruče se kapi kiše na dlanove moje,
što pod ovim nebom otvoreni stoje,
dok raširenih ruku čekam zagrljaje,
srce ti čuvam, da bude samo tvoje.
Nema komentara:
Objavi komentar