Prošetam danas, onako bez nekih posebnih obaveza preko Trga Bosne i Hercegovine, onako pustog kao i što je pusta država čije ime nosi. Eto nekako je tužno, a tu smo se sastajali, gledali i uživali u besanim ljetnim noćima. Nekako još veću težinu toj sjeti daje praznina u hladnim poslijepodnevnim danima. Vjetar šiba tim prostranstvom, i niko ne stoji na onome mjestu gdje smo stajali. Valjda je to sudbina ili šta je već da se toga sjetim baš sada. Samo ću proći, neću se čak ni osvrnuti.
Nema komentara:
Objavi komentar