Oh kako čovjek samo razveže svoj jezik kada osjeti te strasti kako lome se u njemu. Kako je čovjek sebično stvorenje. I nemam riječi, jednostavno prosule su se po šinama i čekaju da preko njih prođe teška lokomotiva. Jednoga dana imam osjećaj da ću se i ja tamo prosuti, onako prosto i simbolično. Kao da neko to razumije, samo je bitno da ne preuveličavaju. Znaš šta sam se sjetio, ipak, sve ima svoj početak i svoj kraj, ali imam osjećaj da u našim životima češće nailazimo na krajeve nego na početke.
Nema komentara:
Objavi komentar