Krvavi osjećaj

Znam, osjećam tu krivnju, i nisam uopće razmišljao o njoj do večeras. Sve ja tako uništim, i nije mi prvi put, ali ovaj put je bilo drugačije. Prvi put sam sa početkom bio osuđen na propast, a sada, sada sa krajem. Što su ti krajevi teški. Teški i nezaboravni. Težak je i početak. I on je težak, sve je teško, ali barem sada više ne vjerujem u one produhovljene priče o ljubavi kako sam to nekada vjerovao. U one priče, u kojima je bitna duša. Ne, u to više ništa ne vjerujem. Ne vjerujem ni u tebe, a od večeras ne vjerujem ni u sebe. Ništa više nije ostalo, srušilo se sve u meni, srušilo se u meni, a zbog mene. Valjda je to pjesnički, ili nekako drugačije - ko zna kako je, a kao i da je bitno. Bitno je da tebe više ne boli, a za mene ćemo lako, nisam ja drugačije ni naučio.

Ni trun truda da shvatiš, ni trun truda da razumiješ, ni trun truda od tebe vidio nisam kad je meni teško bilo, samo je ostalo jedno hladno "Zbogom", onako prosto i tiho. Eto tako ti pucaju ta prijateljstva za koja se borimo, a na kraju ti ne trebaš prijatelje, imaš ih dovoljno. Koja glupost...