17. srp 2015.

Krajevi

Dok gledam kako odlazis i nestaješ u tunelu, grabeći prema avionu imam osjećaj da za tobom odlazi i dio mene. Ni sliku ti nemam da me na te sjeti, dok lik tvoj u mislima mi lapi. Svakim korakom kojim ideš dalje, osjetim, blijediš, nestaješ, a želim da te zadržim. Želim da budeš tu, a ni sam ne znam kako to da uspijem. Teško je voljeti nekoga, nekoga ko nikada ni pomislio nije da te voli. Gomilajući pokušaje daviš se u nadama. Svi letovi u tvome pravcu su otkazani onog trena kada ugledao sam ti leđa. Svaki početak neke priče, dobije svoj kraj. Nisu svi krajevi sretni. Ne moraju svi krajevi biti tužni. Pa neka budu samo krajevi.


Nema komentara: