Kuda vode putevi ovi – ide li i jedan prema tebi?
Svaki dan prolazim stotine različitih
raskrsnica što vode negdje, vode nekome. Svaki dan put me vodi u nekom novom
pravcu. Hiljade različitih puteva pod plavim nebom. Jedan po jedan, priča za
sebe, svaka posebna, svaka nedovršena, svaka uspomena. Kuda vode putevi ovi? -
pitam se na jednoj raskrsnici. Zašto uopće koračam ulicama i putevima? Nikada
mi to neće biti jasno, pokušavam odgovoriti samome sebi – možda tražim nešto,
možda grabim prema nečemu. Onda stanem i sjetim se. Stanem i dobije sve
odgovore posložene redom kako su postavljena pitanja. Sjetim se onda tebe,
snage i siline koja započinje novi dan i tjera ga da traje.
Kuda vode ovi putevi? Ide li i
jedan prema tebi? Ne znam, a ne znaš i ti. Zaboravljaš brzo puteve kojima
bježiš, a ja se često gubim i kasnim. Uvijek su me fascinirali izbori tvojih
puteva. Uvijek me čudilo to što ne mogu da te pratim. Ipak, uvijek sam bio iza
tebe i išao za svjetlošću tvojom, a sada stojim na raskrsnici i ne znam gdje da
skrenem. Ide li i jedan od ovih puteva prema tebi? Volio bih da me čuješ, da mi
kažeš. Imam neki osjećaj da je tvoj trag već odavno nestao sa ovih puteva kojim
hodim. Putevi, raskrsnice, puste ulice, avenije, prelazim i koračam, gledam ne
bi li spazio tebe negdje. Ipak, dolazim u gradove koji su nepoznati mojim
očima, tražim samo jednu ime, ali kažu da nema.
Mrzim puteve, mrzim ulice,
bulevare i avenije. Mrzim kada te nema, i kada moram da idem za tobom. Mrzim
sebe, jer jednostavno ne mogu da nađem pravi put, a ti nećeš da se odazoveš,
nećeš da se okreneš i da čekaš. Ti jednsotavno bježiš, od samoga početka
bježiš. Bježiš putevima koji ne vode nikome i ničemu. Putevima koji ne vode
nikoga. Putevima tako krivudavim i trnovitim, tvojim putevima. Oborim pogled da
na trenutak predahnem. Onda krenem svjestan činjenice da kasnim. Krenem prema
nekom zamišljenom cilju, za koji već u ovom trenutku mislim da ne postoji.
Kuda vode putevi ovi – kaži ti
meni, pokaži, potraži, jer tražim već dovoljno dugo one koji idu prema tebi.
Bilo kasno bilo rano i dalje ću da tražim puteve i uspravno ću da hodam dok me
noge nose, a znam da ću jednoga dana naći i doći do ulice tvoje.
Nema komentara:
Objavi komentar