Noć se spustila pa se ne vidi.
Samo moje misli po ravnici putuju,
ja ih pošaljem, al se vraćaju.
A ti, ti se nećeš vratiti.
U svakom gradu se okrećem lijevo, okrećem desno, gledam, gledam ne bi li te sreo. Svijet je mali, srest ćemo se nekad, negdje, samo nećemo se vidjeti. Proći ćemo jedno pored drugog kao da se nikad nismo ni poznavali. Tu će početi nove priče. Tu će početi nove teškoće i nove pjesme. Tu na mjestu gdje smo se sreli. Pogledam obale Dunava kao da je neko srušio mostove. Ja s jedne, ti sa druge strane, ali ne možemo prići jedno drugome. Mutan je Dunav u ovo doba godine. Mutan baš kao i moje misli. Oblaci će zamutiti i nebo. Pljusak se sprema, volio bih da ga dočekamo zajedno. Poslat ću oblake po tebe, kada već mostova nema.
Nema komentara:
Objavi komentar