Čovjek koji više nema želja. Eto to sam postao, od djeteta kojem su caklike se oči. Ali jedna želja se ispriječi iznad svega, jedne oči, jedne ruke, svi oni dodiri nježni, jedne usne, miris tijela, i mehkoća kože. Samo to, ništa više. Samo jedan osmijeh, onaj dječiji, onaj koji sija među hiljadu osmijeha, samo on.
Mrzim te... Mrzim svaki dio tebe, tvoga bića i tvoga tijela, a volim te. Volim te beskrajno kao što nebo voli sunce, a mjesec zvijezde. Bolno, raspadam se znajući da u tvojim mislima ne zauzimam ni jedan djelić, a opet te volim, i mrzim u isto vrijeme.
Izmićeš pod mojim dodirima,
Izmićeš pod mojim pogledima,
Dok zaboravljam osjećaj tvoje mekane kože pod mojim prstima,
Dok zaboravljam sve one crte tvoga lica,
Eto tako živim, i pretvaram se da mi ništa od toga ne treba,
A treba, više nego što misliš...
Mrzim te... Mrzim svaki dio tebe, tvoga bića i tvoga tijela, a volim te. Volim te beskrajno kao što nebo voli sunce, a mjesec zvijezde. Bolno, raspadam se znajući da u tvojim mislima ne zauzimam ni jedan djelić, a opet te volim, i mrzim u isto vrijeme.
Izmićeš pod mojim dodirima,
Izmićeš pod mojim pogledima,
Dok zaboravljam osjećaj tvoje mekane kože pod mojim prstima,
Dok zaboravljam sve one crte tvoga lica,
Eto tako živim, i pretvaram se da mi ništa od toga ne treba,
A treba, više nego što misliš...
Nema komentara:
Objavi komentar