Samoća

Doći će ti noći
u kojima će te i miris samoće razdirazi,
a kamo li ona sama,
i falit će ti jedan glas,
jedan što ti je šaputao,
i falit će ti tišina,
jedna što je bila mila,
pomislit ćeš kako nije svejedno,
sve ono što je za tebe bila.
Sjetit ćeš se osmijeha,
što za tebe ga je čuvao neko,
u noćima teškim i u rana jutra,
i proći će to sve tebe već sutra,
ali strah me da nećeš naći opet,
oči koje će te gledati tako,
a ove će ti biti tako blizu,
i u isti mah tako daleko.
Mislit ćeš na njih, pitat se,
gdje je sada taj neko,
a on će biti tu, gledati te sa drugog kraja,
planete i svoga svijeta,
jer ti ga tjeraš da živi na rubu,
na ivici između zemlje i neba,
i gledat ćeš dugo jedan broj,
a za tvoje pozive odgovora neće biti,
jer smisao se gubi,
sa svakim novim danom,
dok ti neodlučno koračaš putom,
tvoj neko postaje ničiji,
postaje samo svoj.

****

Nikada te neću napustiti
kao što si ti mene,
i možda će ti se učiniti da sam otišao,
ali to ti ideš, i odlaziš,
i ne pitaj me
kako tako dobro poznajem samoću,
jer da te zanimalo, nikada je ne bi ni upoznao