Koga ja to zavaravam da me voliš, da me trebaš, da me tražiš, kad sam ja samo onaj osjećaj koji popuni ono što tebi treba, i to baš onda kada ti treba. Onaj osjećaj koji ti nakon toga više ne treba. A ja... ja te sanjam u noćima hladnim i dugim poput kilometara koje prelazim u bijegu. U jednom bijegu od stvarnosti, u bijegu od ljudi, u bijegu od sebe i čega već ne.
Nema komentara:
Objavi komentar