Pismo u boci

Pronađem pismo u boci,

ispralo ga more, osušilo sunce,

i ko zna kome je upućeno,

i ko zna šta je u njemu upisano.

Neka jutra osvanu tako tužna,

i bolan dan iza njih slijedi,

i pred očima ti uspomena,

i trajat će ona život cijeli.

Niko ne zna uspomene moje,

i nemaš nikoga ruku da ti pruži,

sve to čovjek nekako zasluži,

i samo sebe krivi.

Pronađem pismo u boci,

i probudim se pokraj Dunava,

na keju prospem svoje misli,

ko to još večeras na mene misli...