Poput

Poput svijeće u jednoj zimskoj noći,
poput derviša što njiše se u samoći,
poput lista, u jesen što s grane padne,
u jednoj noći, samo tako, srce mi stane.

Poput pjesme što ljudsko lice nosi,
Poput ptice što vjetru ona prkosi,
Poput djeteta što se bez razloga smije,
živim svaki dan, a do života mi nije.

Poput neba što čvrsto iznad nas stoji,
poput vode što prolaznike poji,
poput gore što kroz nju vjetar huči,
sakrij sve pod tepih, i samo se muči.

Poput melodije što pripada svima,
poput jastuka koji uspavanim štima,
poput razdaljine što prelaziš je lahko,
i ništa ja to ne bih, ništa ne bih tako.