Živi ili umri...

Nešto teško sručilo se na moja pleća. Bijes vrije u meni. Gadiš mi se čovječe. Mislio sam da će prestati. Mislio sam da će se nešto promijeniti. Ustvari, i promijenilo se. Ja sam se promijenio, a ti nikad nećeš moći. Tebi ništa nije sveto. Tebi ništa nije važno. Tebi ništa nema smisao. I ne znam pronađeš li se kada u mojim riječima. Zabole li, barem malo kako tvoje zabole mene. Obaram glavu na zemlju. Na zemlju, spuštam lice, da spadneš sa mene. Da ispariš. Da nestaneš. Bijedniče, od tebe sam učio. Bijedniče, zbog tebe se mijenjao. Bijedniče. Ne traži me više. Ne živim na staroj adresi. Ne želim da živim za tebe. Ne želim da postojim za tebe.

Znam. Već sutra ću pogaziti sve što sam rekao. Znam. Žalim sebe zbog toga. Neizmjerno. Žalim sebe zbog toga, a tebe proklinjem dok ovaj osjećaj traje. Ovo odvratno osjećanje. Ova rupa, a ne osjećanje. Rupa, ko' da me pogodilo topovsko đule. Krvarim, hramljem, mučim se. Vrijeme prolazi, vrijeme dolazi, vrijeme odlazi. Idi sa vremenom. Nestani. Gubi se. Eto, to ti želim reći u ovome momentu. Eh, kad bi čovjek mogao da kaže sve što um njegov dotakne. Kad bi čovjek mogao da bude hladniji od hladnoće. Kad bi čovjek mogao da bude čovjek. Eto, to bi promijenilo svijet. To bi možda promijenilo i tebe, ali ti se ne mijenjaš. Ti želiš da se svijet mijenja umjesto tebe. Ja se ne želim više mijenjati, a ti, ili živi, ili umri - svejedno je.