"We are not written for one instrument alone; I am not, neither are you."
Nedostajali su mi kilometri znaš. Oni što priječe put među ljudima koji nisu kreativni i koji ne mogu da ih preskoče, kao da je to neka mudrost. Baš oni što stoje poput neke praznine i razmiču ono što na izgled se čini tako blizu. Zar može nešto biti bliže od ljudskih srca? Ne znam, samo razmišljam na glas. Jutarnja gužva velikog grada je osvježenje. Ona auta poput kuglica se nižu na odvojcima na autoputu dok kasnim. Kasnim kud god da krenem, ali ne zamaram se time. Valjda će me čekati. Sunce uljepšava ovaj dan. Miris kafe će obradovati moja osjetila zato sjedam na terasu i naručim dupli espresso. Koliko mi fali cigareta, nemaš pojma, ali držim se. Sjedim i čitam u potpunosti izolovan od svijeta koji se kreće oko mene, i gužve koja škripi svim onim svojim neobičnim zvucima. Savršen trenutak, savršena knjiga i savršen ja. Dobro, ne baš tako savršen ja, ali u svakom slučaju...
Nema komentara:
Objavi komentar