Oči kao dječije kada se sklope,
i kada srce se stegne u prsima,
a usne zanijeme i spoje se,
i slijep bi tada vidio bol,
i gluh bi tada čuo krik,
i nijem bi o tome pričao,
a ti ne umiješ,
a ja umirem.
Gube se svi osjećaji u meni, davim ih jedan po jedan. Svi oni koji bili su upereni ka jednom srcu, koje me je tako lahko moglo učiniti sretnim. Ne znam da li sam zbog toga tužan, ili ova tuga više nije tuga, postaje plastična. Kao da će prerasti u ravnodušnost. Samo jedna misao mi je u glavi: prava želja ne zna za kilometre. Molim te da svaki pedalj bude vrijedan, molim te, samo to...
i kada srce se stegne u prsima,
a usne zanijeme i spoje se,
i slijep bi tada vidio bol,
i gluh bi tada čuo krik,
i nijem bi o tome pričao,
a ti ne umiješ,
a ja umirem.
Gube se svi osjećaji u meni, davim ih jedan po jedan. Svi oni koji bili su upereni ka jednom srcu, koje me je tako lahko moglo učiniti sretnim. Ne znam da li sam zbog toga tužan, ili ova tuga više nije tuga, postaje plastična. Kao da će prerasti u ravnodušnost. Samo jedna misao mi je u glavi: prava želja ne zna za kilometre. Molim te da svaki pedalj bude vrijedan, molim te, samo to...
Nema komentara:
Objavi komentar