Reći ili umrijeti

Šta je bolje: reći ili umrijeti
Ko to zna?
Ko to zna?
Ko?

***

Kad nas je rastavila ograda, još uvijek sam osjećao onaj zagrljaj i tvoju glavu na svome ramenu. Okretao se da te vidim i znao sam da me gledaš, osjetio sam to. Mahao sam ti tu i tamo, i trudio se da ulovim neki osmijeh. Nikada se nismo rastali nasmijani, i sigurni da ćemo se ponovo sresti. Mrzim naše rastanke. Gledao sam za tobom sve dok nas gomila nije razdvojila toliko da moj pogled više nije mogao dosegnuti te. Išao sam zbunjen i izgubljen hodnicima do aviona, trudio se da ne razmišljam previše. Trudio se da se ne izgubim u tim mislima koje su navirale. Gledajući tvoju sliku na mome telefonu tješio sam se, i pokušavao da ne izgubim zdrav razum. Plakao sam kad smo se vinuli u oblake, i znam da su me čudno gledali svi, dok sam ja gledao kroz prozor na još jedan grad u koji ću se nerado vraćati, ako ikada put me navede u tome smjeru. Ali, ne pišem ti zbog toga, iako sam zapeo u tom trenutku, pišem ti da ti kažem da sam ti večeras svirao, svirao i pjevao tvoje pjesme, a ti ih ne čuješ, baš kao što ne vidiš ni ovo o čemu ti pišem. U svakom sluačju tebi je svejedno, pa samim time nije ni važno, ali moram ti reći i ovo: Nikad nisam shvatao zašto biraš pjesme u kojima pjavaju o lažima, ali mislim da sam sada shvatio.

Zbogom, neka te sreća prati!

***

Uvijek treba reći, pa makar i u sebi...