Struja

Jutros je nestalo struje. Mračna soba zaklonjena od dnevnog svjetla topi se u tišini koja zuji svojim čudnim tonom. Mukla i hladna atmosfera odvija se ispred očiju što upijaju ono malo svjetlosti što dopire sa prozora. Život u snovima. Eto tako to izgleda. Ili možda snovi u životu. Nije ni važno u konačnici. Sad će prvi snijeg. Čekam ga već danima. Čekam a mrzim snijeg. Zamrzilo ga ono dijete u meni što mu se uvijek radovalo. Ili ga je zamrzilo ili je nestalo i samo. Već odavno otrcana svakodnevnica odvija se laganim tempom - kao i uvijek. Dani prolaze. Ovdje se ništa ne mijenja. Samo je tvoj dolazak bliže, ili dalje. Sve ostalo je isto. Dobro tu i tamo po nekad sanjam. Sanjam najljepše snove. Onda, i onda se vrijeme dijeli poslije i prije sna. Eto, šta drugo čovjek može da kaže. Do duše i ovaj današnji dan podijelit će vrijeme, i to na prije i poslije struje, a možda ga i snijeg dodatno obilježi.