Ostadoh ti željan

Ostadoh ti željan pogleda,

lika tvog što ne umijem da se sjetim,

što prekrila ga neka tama pred očima,

očima jednim što vjerno su ga upijale, snenim.

Ostadoh ti željan riječi,

onih što tope se u prvoj jutarnjoj kahvi,

uz sevdah što niko ne može da izliječi,

što tope se baš kako šećer u ustima tvojim.

Ostadoh ti željan i tišine,

samo da se uzdah prolomi, kako munja,

i to je bilo dovoljno da se srce smiri, zastane,

i vremena nema, ne teče - stoji.

Ostadoh ti željan tebe,

u danima kad teret na prsa sruči se,

da svu bol u slast pretvorimo,

onako kako znamo - osmijehni se.